FACTS ABOUT STA JE ZEN BUDIZAM?! REVEALED

Facts About Sta je Zen Budizam?! Revealed

Facts About Sta je Zen Budizam?! Revealed

Blog Article

Druga škola zagovara naglo buđenje i naglo njegovanje, odnosno smatra da je naša priroda po sebi savršena i da jednom to uvidjevši nema više ničega što bi trebalo njegovati i usavršavati.

Oboje su prihvatili budizam nakon što su upoznali harizmatičnog tibetanskog budističkog učitelja lamu Ješea na Ibici, koji je postao njihov guru.

Zen je nemoguće razumjeti bez poznavanja osnova budističkog učenja. Za budizam, ovaj je svijet iluzija predstavljen Marom, božanstvom neobične ljepote i privlačnosti, koje ima moć zaslijepiti čovjeka svojim sjajem, ali taj sjaj i ljepota nisu stvarni, već su dio svijeta iluzije. Mara je sinonim naše vlastite vizije stvarnosti koja je više rezultat naših želja i htijenja, onog kako bismo mi htjeli da jest, nego onog što stvarno jest.

U zen terminologiji koan se može odnositi na anegdotu o nekom starom učitelju, razgovor između učitelja i učenika, izjavu ili pitanje koje je izrekao neki učitelj, a koristi se kao sredstvo za spoznaju konačne istine zena. Koan predstavlja nerješiv logički difficulty, vježbu za nadintelektualnu svijest, koju na kraju mondoa učitelj zadaje učeniku.

U odnosu na druge budističke prakse zen se ističe prije svega praksom koana. To su kratki aforizmi koji predstavljaju logički nerješive kognitivne labirinte s ciljem zaustavljanja unutarnjih mentalnih fluktuacija i, idealno, direktnog uvida u stvarnost mimo konceptualnih filtracija vlastitog metalnog sklopa.

Kad velimo da je čovek svestan izvesnih osećanja itd., to znači da je on svestan kad su u pitanju ta osećanja; kad kažemo da su neka osećanja nesvesna, to znači da je on nesvestan sadržine tih osećanja. Moramo zapamtiti da pojam nesvesno ne ukazuje na odsustvo svih poriva, osećanja, želja, straha itd. već samo na odsustvo svesti o tim impulsima.

Drevna statua Bude iz Aukane, Šri Lanka. Dve su osnovne struje u budizmu, teravada i mahajana.[eleven] Obe su nastale na osnovu ranijih tradicija, tako da je sasvim teško preciznije datirati njihov nastanak. Ranije se smatralo da je prva škola zasnovana na kanonskim tekstovima koji prilično verno odražavaju izvorno Budino učenje, dok je druga izvedena iz mnogo kasnijeg materijala.

Zen je učenje o večnosti, večnosti koja je samo niz pojedinačnih trenutaka koje je važno duboko živeti. Budite oprezni, kažu zen učitelji, izoštrite vašu pažnju bolje od najfinijeg mača. Samo tada ćete biti na Putu, samo tada ćete pomoću nje moći da obavite svaku stvar.

On je smatrao da analitičar ne sme zauzeti stav distanciranog posmatrača već mora imati stav posmatrača koji učestvuje, čime je pokušao da prevaziđe ortodoksnu ideju o analitičarevoj odvojenosti. Po mome mišljenju, Saliven nije otišao dovoljno daleko, a definicija uloge analitičara kao učesnika koji posmatra mogla bi se pretpostaviti onoj o ulozi posmatrača koji učestvuje. Međutim, čak i izraz učesnik ne izražava u potpunosti ono što se ovde ima u vidu; učestvovati još uvek znači biti napolju. Spoznaja druge osobe iziskuje da budemo u njoj, da se s njom poistovetimo. Analitičar razume pacijenta jedino ukoliko u sebi preživljava sve što pacijent doživljava, inače će raspolagati samo intelektualnim znanjem o pacijentu, ali nikad neće stvarno znati šta pacijent oseća, niti će biti u stanju da mu saopšti kako deli i shvata njegovo iskustvo. U ovoj plodonosnoj povezanosti analitičara i pacijenta, u punoj predanosti pacijentu, u potpunoj otvorenosti i prijemčivosti, u svojevrsnoj natopljenosti pacijentom, u toj direktnoj vezi — jedan je od bitnih preduslova psihoanalitičkog razumevanja i izlečenja.22 Analitičar mora postati pacijent, ali mora ostati i click here ono što jeste; mora zaboraviti da je lekar, a ipak mora toga ostati svestan. Jedino kad prihvati ovaj paradoks, moći će da da tumačenja koja će uživati autoritet jer se korene u njegovom vlastitom iskustvu. Analitičar analizira pacijenta, ali i pacijent analizira analitičara, pošto analitičar, deleći nesvesnost svog pacijenta, ne može a da ne razjasni sopstvenu nesvesnost. Zato ne leči samo analitičar pacijenta već i ovaj njega. Ne shvata samo on pacijenta već, na kraju, i pacijent shvata njega. Kad se dođe do ovog stupnja, postignuta je solidarnost i družba.

Jezik kao celina sadrži jedan životni stav, on je zaleđen izraz određenog načina iskustvenog doživljavanja života.

Kada se govori o četiri plemenite istine Buda se često upoređuje sa lekarom jer su istine izložene prema drevnom indijskom medicinskom modelu:

Kada učenik stigne do ivice, tada mu učitelj može najviše pomoći. Na tom stupnju čan učitelji su upražnjavali metod »štapa ili vike«. Čan književnost izeštava o mnogim slučajevima da učitelj učenika, pošto mu je zadao neki dilemma, iznenada obaspe udarcima štapa ili drekom. Navode, ako se to učini u pravom trenutku, plod će biti učenikovo probuđenje.[five]

Ubrzo posle probuđenja, Buda (“Budni”) izgovorio je svoju prvu propoved, u kojoj je izložio osnovu na kojoj će počivati čitavo njegovo kasnije učenje. Tu osnovu čine Četiri plemenite istine, četiri temeljna principa Prirode (dhamma), koji su rezultat Budinog nepristrasnog i produbljenog istraživanja sveta u kojem živimo, te otuda služe da definišu čitavo područje budističke prakse.

Potpuno ostvarenje treće plemenite istine otvara put ka Nibbani (sanskrit: nirvana), transcendentnoj slobodi koja predstavlja konačni cilj čitavog Budinog učenja.

Report this page